|
ZAGAĐUJU LI
ZADARSKE MARINE MORE?
Sažetak projekta
HOTELIJERSKO-TURISTIČKA I
UGOSTITELJSKA ŠKOLA - ZADAR
Autori: Josipa Kerić, Matea Juričević i Kristina Arbanas
Mentor: Milena Ivanac Maštruko, prof.
1.Istraživačka pitanja / Hipoteze
Dosadašnje GLOBE-analize vode na morskoj postaji Vitrenjak
pokazuju visoku kvalitetu vode. Ta postaja se nalazi izvan uvale
s marinom (jedriličarskim klubom). Zanimalo nas je koliko je
voda čista unutar same marine. Naša hipoteza je da marina
uzrokuje izvjesno zagađenje. Zbog usporedbe, istražili smo još
dvije gradske marine.
2.Metode istraživanja
U istraživanju smo vršili fizikalno-kemijske analize po
GLOBE-protokolima (temperatura, prozirnost, otopljeni kisik, pH,
alkalitet, nitrati i nitriti, salinitet).
Podatke smo prikazali u tablicama i na grafovima, kako ukupne,
tako i usporedne podatke za pojedine parametre na svim mjernim
točkama.
3.Prikaz podataka
Analize smo vršili na šest mjernih točaka u tri gradske marine:
1.unutar marine Vruljica u koju utječe i istoimeni potok; 2.
izvan područja marine Vruljica; 3. unutar marine Vitrenjak; 4.
izvan prostora marine Vitrenjak; 5. unutar marine Borik; 6.
izvan prostora marine Borik. Koristili smo i rezultate redovnih
GLOBE-mjerenja na postaji potoka Vruljica.
Izvršili smo po tri mjerenja tijekom travnja 2006, za vrijeme
dok se na brodovima odvijaju intenzivni radovi(čišćenje,
bojenje, popravci itd.). Uzorke sa svih točaka smo uzimali
unutar jednog sata.
Rezultati pokazuju da je najniža prosječna temperatura vode
izmjerena na točki 4 (16.7 C), a najviša na točki 5 (19.8C).
Najniža količina kisika je na točki 1 (7.2 mg/l, deficit kisika
2.2 mg/l), a najviša na točki 4 (9.2 mg/l, deficit 0.6 mg/l).
Prosječno najniži pH je na točki 1 (7.2), a najviši na točkama
3, 4 i 6 (8.1). Alkalitet je najveći na točki 1 (402 mg/l
CaCO3), a najniži na točki 4 (180mg/l CaCO3). Salinitet se kreće
od 11.9 ‰ na točki 1 do 37.9 ‰ na točki 4. Prisutnost nitrata je
utvrđena samo na točki 1 (pri svakom mjerenju 5.68 mg/l N-NO3-
), te u jednom mjerenju na točki 2 (2.27 mg/l N-NO3-). Nitriti
nisu prisutni ni na jednoj točki. Prozirnost vode mjerena Secchi-diskom
veća je od dubine vode na svim točkama (od 85 do 240 cm), osim
na točki 1 gdje je prozirnost iznosila160 cm (manja od dubine
vode). Potok Vruljica stalno pokazuje deficit kisika od oko 4
mg/l, što smo u lanjskom projektu pripisali kratkom nadzemnom
toku, nitrate u količini od 2,27 do 5,68 mg/l N-NO3-, alkalitet
oko 400 mg/l CaCO3, pH oko 7.
4.Zaključci
Točka 1 se najviše razlikuje od drugih mjernih točaka, što
usporedbom podataka možemo vjerojatno pripisati utjecaju potoka
(manje otopljenog kisika, niži pH., viši alkalitet, bočatost,
prisutnost nitrata).
Utjecaj potoka se proteže i na točku 2 (niži salinitet, veći
alkalitet, niži pH, jednokratna prisutnost nitrata).
Najvišu kvalitetu pokazuje more na točki 4, koja je najbliža
otvorenijem moru.
Parametri relevantni za procjenu kvalitete vode (deficit kisika,
pH, nitrati i nitriti) ne pokazuju značajne razlike u moru
unutar marina u odnosu na vanjske mjerne točke.
Prema našim provedenim mjerenjima, marine značajno ne zagađuju
more.
Ova analiza je samo orijentacijske vrijednosti; potpunije
odgovore na prvotnu hipotezu dobili bismo praćenjem stanja kroz
dulji vremenski period (razna godišnja doba, više godina), te
dodatnim mikrobiološkim i kemijskim analizama.
|
UTJECAJ TEMPERATURE NA KOLIČINU OTOPLJENOG
KISIKA U SAVI
Sažetak projekta
Ana Gelemanović, Marija Benić, Sara Škvorčević
OŠ „M. A. Relković“, Davor
1. Istraživačka pitanja/hipoteze
Početna ideja za projekt je bila da potvrdimo
naše saznanje iz nastave da količina otopljenog
kisika u vodi ovisi o temperaturi vode. Tijekom
provođena projekta smo pokušali uvidjeti i vezu
između količine kisika i vodostaja rijeke Save.
2. Metode istraživanja
Potrebni podaci su nam bili: količina otopljenog
kisika, temperatura rijeke Save te vodostaj
rijeke. Odlučili smo koristiti vlastita mjerenja
po GLOBE protokolima za temperaturu i otopljeni
kisik, a podatke o vodostaju smo zatražili od
Hrvatskih voda.
3. Prikaz podataka
Mjerenja temperature i količine kisika su rađena
jednom tjedno u isto doba dana te je izvršeno
ukupno 35 mjerenja. Hrvatske vode imaju
automatsku mjernu postaju koja podatke bilježi
svaki sat pa smo od velike količine podataka
(9393) odabrali samo one koji su izmjereni u
isto vrijeme kada su vršena mjerenja temperature
i količine kisika. Dobivene podatke smo
prikazali grafički.
4. Zaključci
Ovisnost količine kisika o temperaturi je
potvrđena. U zimskom periodu, kada je
temperatura vode najniža, u rijeci ima najviše
kisika, a u ljetnom periodu, kada je temperatura
vode najviša, kisika ima najmanje. Direktna
povezanost kisika i vodostaja nije potvrđena.
Zimski i ljetni period niskog vodostaja imaju
različite količine kisika.
|
OVISNOST KOLIČINE SLOBODNO OTOPLJENOG KISIKA O
GODIŠNJEM DOBU NA POSTAJAMA DRAVE I DRENAŽNOG
KANALA U 2005. GODINI
Sažetak projekta
Dragana Pongrac; Tanja Čolić i Lidija Lukačić
Mentor: Maja Labaš Horvat
Srednja škola Prelog, Prelog
1.Istraživačka pitanja/ Hipoteze
Pošto već četiri godine jednom tjedno vršimo
uzorkovanje vode na rijeci Dravi i drenažnom
kanalu te određujemo fizikalno-kemijska svojstva
vode, primijetili smo povezanost između nekih
fizikalnih i kemijskih parametara, a posebno nas
je zaintrigirala povezanost, tj. ovisnost
temperature vode i zasićenosti vode otopljenim
kisikom jer smo željeli dokazati da se više
kisika otapa u tekućim vodama, a manje u
stajaćicama, da je topljivost kisika povezana uz
temperaturu vode ( pretpostavka je bila da se
više kisika otapa u hladnoj vodi, a manje u
toploj) te smo istovremeno željeli provjeriti i
stupanj onečišćenja vode, tj. dolazi li do
smanjenja količine otopljenog kisika povećanjem
aerobne razgradnje organskih tvari.
2.Metode istraživanja
Za potrebe istraživanja međusobne ovisnosti
temperature i količine slobodno otopljenog
kisika u vodi na dvije postaje, mjerili smo
trenutnu temperaturu zraka na živinom termometru
u 13 sati na dan uzorkovanja vode, a mjerenje
smo vršili na meteorološkoj postaji u dvorištu
škole i to prema GLOBE protokolima; zatim smo
mjerili temperaturu vode na dvjema postajama, i
to jednom tjedno u isto vrijeme sa digitalnim
termometrom za mjerenje temperature vode (Tajlor,
model 9841, s preciznošću od 0,1 º C). Pri
određivanju količine otopljenog kisika koristili
smo se kitom za otopljeni kisik, destiliranom
vodom, 250 ml plastičnom bocom sa čepom,
termometrom, obrascom za podatke i zaštitnim
rukavicama, a uzorkovanje smo vršili prema GLOBE
protokolima. Mjerenje količine otopljenog kisika
u uzorku smo izvršili prema uputama iz test
kit-a te smo dobili vrijednost slobodno
otopljenog kisika u mg O2 / L.
3.Prikaz podataka
Naše je istraživanje trajalo jednu kalendarsku
godinu, od 6. siječnja do 26. prosinca 2005., a
proveli smo ga na dva mjerna mjesta, na
akumulacijskom jezeru hidroelektrane na rijeci
Dravi i na drenažnom kanalu gdje se skupljaju
procjedne vode iz jezera, a željeli smo
usporediti vrijednosti na te dvije postaje zbog
toga što kanalom voda protječe i ne stigne se
zagrijati dok u akumulacijskom jezeru voda
sporije protječe, većeg je volumena i stigne se
zagrijati. Uzorkovanja smo vršili jednom tjedno
i ukupno smo prikupili 45 uzoraka, što nam je
bilo dovoljno za odgovaranje na prije navedena
istraživačka pitanja. Primjetili smo slijedeće:
A)Temperatura zraka i vode međusobno su
proporcionalno ovisne te su najviše temperature
ljeti, a najniže zimi i kreću se u očekivanim
vrijednostima.
B) Akumulacijsko jezero tijekom ljetnih meseci
ima višu temperaturu dok zimi višu temperaturu
ima drenažni kanal.
C) Količina slobodno otopljenog kisika obnuto je
proporcionalna temperaturi vode.
4.Zaključci
U većem dijelu godine temperatura vode u
akumulacijskom jezeru veća je od temperature
vode u drenažnom kanalu jer kanalom voda
protječe i ne stigne se zagrijati. Suprotno tome
u akumulacijskom jezeru voda sporije protječe,
većeg je volumena i stigne se zagrijati. U
akumulacijskom jezeru ima više otopljenog kisika
nego u drenažnom kanalu. Količinu otopljenog
kisika u vodi mogu povećati autotrofni organizmi
procesom fotosinteze (poznato je da se
fitoplankton bolje razvija u vodama stajaćicama
nego u tekućicama). Količina slobodno otopljenog
kisika u vodi može se smanjiti procesima
razgradnje organskih tvari. Začuđuje činjenica
da voda s obje postaje, gledajući samo količinu
otopljenog kisika, spada u najnižu, V vrstu
prema Uredbi o klasifikaciji voda, ali to je
predmet nekog drugog istraživanja i tada bi u
obzir trebalo uzeti sve ostale relevantne
parametre za klasifikaciju voda, a ne samo
količinu otpljenog kisika.
|
|
|
IZMEĐU VODE I
ZEMLJE
Sažetak projektaIvana
Rogić, Tamara Orlović, Sarasvati Marač
Kemijsko grafička škola, Rijeka
1. Istraživačko pitanje/Hipoteza
Četiri godine pratimo kvalitetu mora u našem gradu. U srpnju
i kolovozu prošle godine čitali smo u sredstvima javnog
informiranja o incidentu tj. onečišćenje mora na kupalištu
ispod bivšeg hotela Park na Pećinama, u blizini naše
istraživačke postaje. Započeli smo s istraživanjem.
Postavili smo istraživačko pitanje: Hoće li i ove godine
biti zabranjeno kupanje na plaži, te zašto se osjeća
nepodnošljiv smrad iako je onečišćenje sanirano!
2. Metode istraživanja
Kemijske parametre kvalitete mora prema hidrološkim GLOBE
protokolima (temperatura, pH, otopljeni kisik, prisutnost
nitrata i nitrita) određujemo cijele godine.
Da bismo odredili kategoriju i kvalitetu mora u četiri
navrata smo odnijeli po dva uzorka mora (Pećine 1 i Pećine
2) na mikrobiološku analizu u Zavod za javno zdravstvo u
razdoblju od Svjetskog dana voda 22.ožujka do 22.travnja
2006. godine, Dana planeta Zemlje.Ostvarili smo suradnju s
komunalnim društvom Vodovod i kanalizacija d.o.o. Rijeka,
koji su koordinirali provođenje mjera za otkrivanje i
smanjivanje onečišćenja mora na Pećinama. Upoznali smo
metode snimanja TV kamerom javnog sustava odvodnje otpadnih
voda. Saznali smo sve o ubacivanju uranin boje radi praćenja
propusnosti kanalizacijskih cijevi .
Tlo smo ispitivali na dva mjesta: neposredno iznad plaže
uzeli smo tri uzorka, a jedan uzorak, kontrolni, smo uzeli
na deset metara od zagađenja. U uzorcima smo ispitivali: pH,
kloride, nitrate, nitrite, sulfate, sulfite i fosfate.
3. Prikaz podataka
Raspon dobivenih vrijednosti za ukupne koliforme iznosi od
1950 pa čak do 39000/ 100 mL
(MDK maksimalno dozvoljena koncentracija za more podobno za
kupanje iznosi 500), fekalnih koliforma od 240 do 2600
/100mL (MDK maksimalno dozvoljena koncentracija za more
podobno za kupanje iznosi 100), a fekalnih streptokoka od 10
do 800/ 100 mL (MDK maksimalno dozvoljena koncentracija za
more podobno za kupanje iznosi 100).
Rezultati ispitivanja uzorka Pećine 2 pokazuju da je more
podobno za kupanje.
Miris po sumporovodiku je vrlo intenzivan i neugodan. TV
snimka pokazala je oštećenje kanalizacijske cijevi na
priključku interne kanalizacije tvrtke «Galvanizacija
d.o.o.» i oštećenje kolektora na tom području. Zbog toga su
stijene na kupalištu crvenosmeđe boje koja je posljedica
prisustva željeznih bakterija. More je u godini dana ispralo
boju sa stijena koje su uronjene u more, a na stijenama koje
nisu uronjene u more vidi se intenzivno crvenosmeđe
obojenje.
Rezultati ispitivanja prva tri uzorka tla su pokazali
povećane koncentracije nitrita, nitrata, sulfita i klorida.(
500mg/L Cl-, 100 mg/L NO3-, 10 mg/L SO32- )
4. Zaključci
Rezultati ispitivanja uzorka mora Pećine 1 su pokazali vrlo
visoko fekalno onečišćenje. Prošlogodišnje onečišćenje mora
uzrokovano je industrijskim i fekalnim onečišćenjem.
Industrijsko zagađenje koje je izazvalo poduzeće
«Galvanizacija d.o.o.» je sanirano. Fekalno zagađenje je
samo djelomično sanirano pa je more još nepodobno za kupanje
i pripada 4. kategoriji tj. jače zagađenom moru.
Kanalizacijski sustav je star preko 50 godina i potrebno ga
je redovito održavati. U travnju ove godine završena je
sanacija dijela kanalizacijske mreže kao i sanacija
kanalizacije bivšeg «Park hotela» zbog čega je i obližnje
tlo zagađeno.
|
ALGE
BIOINDIKATORI ATROPOGENOG ZAGAĐENJA
Sažetak projekta
Autori: John Lehn, Marta Grković, Marina Alagušić, Marina
Martinić
Mentor : Mihaela Marceljak Ilić, prof.biol
Zrinka Topličan , prof. fiz i kem
XV. GIMNAZIJA, Zagreb
1. ISTRAŽIVAČKO PITANJE/ HIPOTEZA
U ovom projektu smo željeli doznati da li zelene nitrofilne
alge (poput Ulva sp., Entheromorpha sp., Chladophoa sp.)
koje ponekada susrećemo u većem obilju u obalnom pojasu
Jadranskog mora mogu biti pouzdani bioindikatori
antropogenog zagađenja uzrokovanog unosom veće količine
hranjivih tvari u more (kanalizacija).
2. METODE ISTRAŽIVANA
U našem istraživanju koristili smo sljedeće metode:
određivanje gustoće populacije algi pomoću biocenoznog
kvadrata, identifikacija algi, analiza abiotičkih čimbenika
u moru prema GLOBE protokolima (temperatura, električna
vodljivost, količina otopljenog kisika, količina nitrata i
pH), te mjerenje količina amonijaka, sulfata i fosfata
pomoću setova za određivanje. Uzorkovanje i analizu
abiotičkih čimbenika i gustoću populacije algi su neovisno
vršile različite grupe učenika. U analizi podataka koristili
smo izračunavanje aritmetičke sredine, standardne devijacije
te korelacije abiotičkih indikatora zagađenja i odnosa
veličina populacija algi.
3. PRIKAZ PODATAKA
Projekt je započeo u proljeće 2004. godine te je još uvijek
traje. Vrijeme odvijanja je uvijek prvi tjedan u mjesecu
svibnju kako bi odsutnost kupača, te mogućeg cvjetanja mora
bili jedan od kontrolnih parametara. Mjesto odvijanja
projekta je Veli lošinj na otoku Lošinju (mjesto na kojem
nisu zabilježena kritična zagađenja mora popraćena
cvjetanjem). Izabrano je 5 lokacija. Lokacija L4 okrenuta je
prema otvorenom moru gdje u blizini nema potencijalnih
zagađivača i ona služi kao kontrola, L3 je okrenuta prema
otvorenom moru ali povrh nje je groblje, L1 i L5 su lučice,
L3 je lokacija na granici otvorenog mora i lučice L1).
4. ZAKLJUČAK
Analizom podataka trogodišnjeg istraživanja zaključili smo
da su zelene nitrofilne alge bile prisutne u znatno većim
populacija na lokacijama L1 i L5 gdje je kemijskom analizom
utvrđena snižena koncentracija kisika i snižen pH, te
povišena količina amonijaka i ostalih hranjivih tvari, a
time utvrđeno zagađenje. Smeđe i crvene alge gušće su
naseljavale područja gdje su ovi parametri bili u optimalnim
vrijednostima. Na temelju navedenih rezultata koji ukazuju
na podudarnosti kemijskih indikatora zagađenja i povećane
brojnosti nitrofilnih algi u odnosu na smeđe i crvene alge
naša hipoteza da su zelene nitrofilne alge pouzdani
bioindikatori antropogenog zagađenja je potvrđena.
|
|
KAKO JE UMRO «MRTVI KANAL»
Učenici: Predrag Cvijanović, Maja Puljak, Melania Rusan
Mentor: Draženka Maričić, prof.
PROMETNA ŠKOLA, RIJEKA
1.Istraživačka pitanja / hipoteze
Svakoga dana čekajući autobus gledamo Mrtvi kanal, pa smo
odlučili ispitati kakvoću mora u njemu, saznati je li zaista
«mrtav», ima li u njemu života, kada je nastao i zašto je
tako nazvan.
2.Metode istraživanja
U ožujku, travnju i svibnju 2006. godine odabrali smo tri
mjerne postaje na Mrtvom kanalu, opisali specifičnosti svake
i GPS-om odredili koordinate. Koristili smo GLOBE protokole
za fizikalno-kemijska istraživanja vode. Izmjerili smo
temperaturu, prozirnost, otopljeni kisik, salinitet, pH i
dušik u nitratima. Mikrobiološku analizu uzorka mora
napravili su nam u Zavodu za javno zdravstvo. Razgovarali
smo s odgovornim osobama u Komunalnom društvu Vodovod i
kanalizacija d.o.o.
3.Prikaz podataka
More u Mrtvom kanalu ima neugodan miris, mutno je,
zelenkaste boje, a vidljive su plivajuće i suspendirane
otpadne tvari, te ponegdje i mineralne masnoće.
Fizikalno-kemijska analiza mora po GLOBE protokolima
pokazala je da je temperatura iznosila od 9°C do 15°C,
prozirnost je varirala od 58 cm do 73 cm, otopljeni kisik od
7.5 mg/L do 9,8 mg/L, pH vrijednost od 7.1 do 7.8, gustoća
od 0.995 g/cm3 do 1.010 g/cm3, salinitet od 0.0 ppt do 12.6
ppt, a dušik u nitratima od 0.2 mg/L do 0.8 mg/L.
Nalazi koncentracije dušika u nitratima naveli su nas da
objašnjenje potražimo u Komunalnom društvu Vodovod i
kanalizacija d.o.o. U razgovoru s odgovornim osobama saznali
smo da se ispod mosta na početku Mrtvog kanala osim
kolektora nalaze i interni kanali, izlazi kanalizacije, koji
se još istražuju (snimaju) i otkrivaju, te su stoga
onečišćenja moguća.
Uzorak mora iz Mrtvog kanala analiziran je i mikrobiološki u
Zavodu za javno zdravstvo. Uzorak je imao neugodan miris.
Ukupne koliformne bakterije (UK) su iznosile 28x103, fekalne
koliformne bakterije (FK) 20x103 i fekalni streptokoki (FS)
10x102.
Istražujući povijest Rijeke saznali smo da se Mrtvi kanal
«rodio» 1855.god. kada je nakon čestih poplava od Rječine
odlučeno da se njen tok regulira, pa je iskopano novo korito
po pravcu koji bira rijeka za vrijeme najvišeg vodostaja. U
staro korito je pušteno more. U Mrtvom kanalu smo opazili
velika jata cipala.
4. Zaključak
U vrijeme našega istraživanja kakvoća mora u Mrtvom kanalu
bila je IV vrste, tj. jače zagađeno more, a rezultati
mikrobiološke analize provedene 24. ožujka 2006. god. u ZZJZ
svrstali su more u Mrtvom kanalu u rang otpadnih voda.
Niski salinitet upućuje nas na miješanje mora i vode (boćato
more). U Mrtvi kanal dotiču podzemne, oborinske i otpadne
vode iz kanalizacije.
Mrtvi kanal još nije «mrtav». U njemu obitavaju cipli, koji
se hrane organskom materijom u raspadanju, koje ovdje ima u
izobilju.
U prošlosti luka za jedrenjake, a danas luka za barke, Mrtvi
kanal tiho i polako «umire» kao da mu je sudbina
predodređena danim imenom. Tko zna koliko će još stoljeća
proći dok mu neki novi svijet ne udahne život ili mu
urbanističkim planom zatrpa korito i odvede ga u zaborav.
|
|
OD PETRINČICE DO SAVE
Tina Đuričić. Dragana Miljević, Suzana Skrbin
Mentor: Šeherzada Talić
SREDNJA ŠKOLA PETRINJA,
PETRINJA
1. Istraživačka pitanja/ Hipoteze
Na rječici Petrinjčici imamo hidrološku postaju na kojoj
vršimo tjedne fizikalno-kemijske analize. Petrinjčica utječe
u rijeku Kupu u samom gradu. Željeli smo usporediti
kvalitetu ovih dviju voda.
2. Metode istraživanja
Pri svome radu koristili smo GLOBE protokole za
fizikalno-kemijsku analizu vode.
Mjerili smo temperaturu vode i zraka, prozirnost, pH,
električnu vodljivost, otopljeni kisik, nitrate, nitrite i
amonijak.
3. Prikaz podataka
Odbrali smo mjerne postaje na rijeci Kupi u
Petrinji-kupalište zatim u gradu Sisku-Stari grad. Mjerenja
smo vršili od rujna 2005. do ožujka 2006. i to svakog 27.
dana u mjesecu. Hrvatske vode /Služba za zaštitu voda sliva
Save/ nam je ustupila podatke za još dvije mjerne postaje
Kupa-Brest i Kupa-Sisak most.
Općenito je Petrinjčica imala bolju kvalitetu vode od Kupe,
uz iznimku uzorka u siječnju kada smo izmjerili količinu O2
u Petrinjčici 5,6 mg/L, te pH vrijednost 6,5 uz
koncentraciju NH4+ od 1 mg/L.
4. Zaključci
Kada uzmemo u obzir sva mjerenja, kvaliteta vode u rječici
Petrinjčici je bolja u odnosu na Kupu. Sporadična zagađenja
izazvana lošim odnosom prema rječici i očiti ljudski utjecaj
mogu biti uzrok povremene loše kvalitete vode. Za razliku od
tih „točkastih“ zagađenja, Kupa je konstantno pod
antropogenim utjecajem. Smatramo da za potpuniju sliku treba
proširiti opseg i kontinuitet mjerenja.
|
|