HRVATSKA

 

PROJEKTI IZ GRUPE VODA/BIOLOGIJA

 
 

ZAGAĐUJU LI ZADARSKE MARINE MORE?

Sažetak projekta

HOTELIJERSKO-TURISTIČKA I UGOSTITELJSKA ŠKOLA - ZADAR
Autori: Josipa Kerić, Matea Juričević i Kristina Arbanas
Mentor: Milena Ivanac Maštruko, prof.



1.Istraživačka pitanja / Hipoteze
Dosadašnje GLOBE-analize vode na morskoj postaji Vitrenjak pokazuju visoku kvalitetu vode. Ta postaja se nalazi izvan uvale s marinom (jedriličarskim klubom). Zanimalo nas je koliko je voda čista unutar same marine. Naša hipoteza je da marina uzrokuje izvjesno zagađenje. Zbog usporedbe, istražili smo još dvije gradske marine.
2.Metode istraživanja
U istraživanju smo vršili fizikalno-kemijske analize po GLOBE-protokolima (temperatura, prozirnost, otopljeni kisik, pH, alkalitet, nitrati i nitriti, salinitet).
Podatke smo prikazali u tablicama i na grafovima, kako ukupne, tako i usporedne podatke za pojedine parametre na svim mjernim točkama.
3.Prikaz podataka
Analize smo vršili na šest mjernih točaka u tri gradske marine: 1.unutar marine Vruljica u koju utječe i istoimeni potok; 2. izvan područja marine Vruljica; 3. unutar marine Vitrenjak; 4. izvan prostora marine Vitrenjak; 5. unutar marine Borik; 6. izvan prostora marine Borik. Koristili smo i rezultate redovnih GLOBE-mjerenja na postaji potoka Vruljica.
Izvršili smo po tri mjerenja tijekom travnja 2006, za vrijeme dok se na brodovima odvijaju intenzivni radovi(čišćenje, bojenje, popravci itd.). Uzorke sa svih točaka smo uzimali unutar jednog sata.
Rezultati pokazuju da je najniža prosječna temperatura vode izmjerena na točki 4 (16.7 C), a najviša na točki 5 (19.8C). Najniža količina kisika je na točki 1 (7.2 mg/l, deficit kisika 2.2 mg/l), a najviša na točki 4 (9.2 mg/l, deficit 0.6 mg/l). Prosječno najniži pH je na točki 1 (7.2), a najviši na točkama 3, 4 i 6 (8.1). Alkalitet je najveći na točki 1 (402 mg/l CaCO3), a najniži na točki 4 (180mg/l CaCO3). Salinitet se kreće od 11.9 ‰ na točki 1 do 37.9 ‰ na točki 4. Prisutnost nitrata je utvrđena samo na točki 1 (pri svakom mjerenju 5.68 mg/l N-NO3- ), te u jednom mjerenju na točki 2 (2.27 mg/l N-NO3-). Nitriti nisu prisutni ni na jednoj točki. Prozirnost vode mjerena Secchi-diskom veća je od dubine vode na svim točkama (od 85 do 240 cm), osim na točki 1 gdje je prozirnost iznosila160 cm (manja od dubine vode). Potok Vruljica stalno pokazuje deficit kisika od oko 4 mg/l, što smo u lanjskom projektu pripisali kratkom nadzemnom toku, nitrate u količini od 2,27 do 5,68 mg/l N-NO3-, alkalitet oko 400 mg/l CaCO3, pH oko 7.
4.Zaključci
Točka 1 se najviše razlikuje od drugih mjernih točaka, što usporedbom podataka možemo vjerojatno pripisati utjecaju potoka (manje otopljenog kisika, niži pH., viši alkalitet, bočatost, prisutnost nitrata).
Utjecaj potoka se proteže i na točku 2 (niži salinitet, veći alkalitet, niži pH, jednokratna prisutnost nitrata).
Najvišu kvalitetu pokazuje more na točki 4, koja je najbliža otvorenijem moru.
Parametri relevantni za procjenu kvalitete vode (deficit kisika, pH, nitrati i nitriti) ne pokazuju značajne razlike u moru unutar marina u odnosu na vanjske mjerne točke.
Prema našim provedenim mjerenjima, marine značajno ne zagađuju more.
Ova analiza je samo orijentacijske vrijednosti; potpunije odgovore na prvotnu hipotezu dobili bismo praćenjem stanja kroz dulji vremenski period (razna godišnja doba, više godina), te dodatnim mikrobiološkim i kemijskim analizama.

 

 

UTJECAJ TEMPERATURE NA KOLIČINU OTOPLJENOG KISIKA U SAVI

Sažetak projekta

Ana Gelemanović, Marija Benić, Sara Škvorčević
OŠ „M. A. Relković“, Davor

1. Istraživačka pitanja/hipoteze
Početna ideja za projekt je bila da potvrdimo naše saznanje iz nastave da količina otopljenog kisika u vodi ovisi o temperaturi vode. Tijekom provođena projekta smo pokušali uvidjeti i vezu između količine kisika i vodostaja rijeke Save.
2. Metode istraživanja
Potrebni podaci su nam bili: količina otopljenog kisika, temperatura rijeke Save te vodostaj rijeke. Odlučili smo koristiti vlastita mjerenja po GLOBE protokolima za temperaturu i otopljeni kisik, a podatke o vodostaju smo zatražili od Hrvatskih voda.

3. Prikaz podataka
Mjerenja temperature i količine kisika su rađena jednom tjedno u isto doba dana te je izvršeno ukupno 35 mjerenja. Hrvatske vode imaju automatsku mjernu postaju koja podatke bilježi svaki sat pa smo od velike količine podataka (9393) odabrali samo one koji su izmjereni u isto vrijeme kada su vršena mjerenja temperature i količine kisika. Dobivene podatke smo prikazali grafički.

4. Zaključci
Ovisnost količine kisika o temperaturi je potvrđena. U zimskom periodu, kada je temperatura vode najniža, u rijeci ima najviše kisika, a u ljetnom periodu, kada je temperatura vode najviša, kisika ima najmanje. Direktna povezanost kisika i vodostaja nije potvrđena. Zimski i ljetni period niskog vodostaja imaju različite količine kisika.

 

 
OVISNOST KOLIČINE SLOBODNO OTOPLJENOG KISIKA O GODIŠNJEM DOBU NA POSTAJAMA DRAVE I DRENAŽNOG KANALA U 2005. GODINI
Sažetak projekta

Dragana Pongrac; Tanja Čolić i Lidija Lukačić
Mentor: Maja Labaš Horvat
Srednja škola Prelog, Prelog

1.Istraživačka pitanja/ Hipoteze
Pošto već četiri godine jednom tjedno vršimo uzorkovanje vode na rijeci Dravi i drenažnom kanalu te određujemo fizikalno-kemijska svojstva vode, primijetili smo povezanost između nekih fizikalnih i kemijskih parametara, a posebno nas je zaintrigirala povezanost, tj. ovisnost temperature vode i zasićenosti vode otopljenim kisikom jer smo željeli dokazati da se više kisika otapa u tekućim vodama, a manje u stajaćicama, da je topljivost kisika povezana uz temperaturu vode ( pretpostavka je bila da se više kisika otapa u hladnoj vodi, a manje u toploj) te smo istovremeno željeli provjeriti i stupanj onečišćenja vode, tj. dolazi li do smanjenja količine otopljenog kisika povećanjem aerobne razgradnje organskih tvari.

2.Metode istraživanja
Za potrebe istraživanja međusobne ovisnosti temperature i količine slobodno otopljenog kisika u vodi na dvije postaje, mjerili smo trenutnu temperaturu zraka na živinom termometru u 13 sati na dan uzorkovanja vode, a mjerenje smo vršili na meteorološkoj postaji u dvorištu škole i to prema GLOBE protokolima; zatim smo mjerili temperaturu vode na dvjema postajama, i to jednom tjedno u isto vrijeme sa digitalnim termometrom za mjerenje temperature vode (Tajlor, model 9841, s preciznošću od 0,1 º C). Pri određivanju količine otopljenog kisika koristili smo se kitom za otopljeni kisik, destiliranom vodom, 250 ml plastičnom bocom sa čepom, termometrom, obrascom za podatke i zaštitnim rukavicama, a uzorkovanje smo vršili prema GLOBE protokolima. Mjerenje količine otopljenog kisika u uzorku smo izvršili prema uputama iz test kit-a te smo dobili vrijednost slobodno otopljenog kisika u mg O2 / L.

3.Prikaz podataka
Naše je istraživanje trajalo jednu kalendarsku godinu, od 6. siječnja do 26. prosinca 2005., a proveli smo ga na dva mjerna mjesta, na akumulacijskom jezeru hidroelektrane na rijeci Dravi i na drenažnom kanalu gdje se skupljaju procjedne vode iz jezera, a željeli smo usporediti vrijednosti na te dvije postaje zbog toga što kanalom voda protječe i ne stigne se zagrijati dok u akumulacijskom jezeru voda sporije protječe, većeg je volumena i stigne se zagrijati. Uzorkovanja smo vršili jednom tjedno i ukupno smo prikupili 45 uzoraka, što nam je bilo dovoljno za odgovaranje na prije navedena istraživačka pitanja. Primjetili smo slijedeće:
A)Temperatura zraka i vode međusobno su proporcionalno ovisne te su najviše temperature ljeti, a najniže zimi i kreću se u očekivanim vrijednostima.
B) Akumulacijsko jezero tijekom ljetnih meseci ima višu temperaturu dok zimi višu temperaturu ima drenažni kanal.
C) Količina slobodno otopljenog kisika obnuto je proporcionalna temperaturi vode.


4.Zaključci
U većem dijelu godine temperatura vode u akumulacijskom jezeru veća je od temperature vode u drenažnom kanalu jer kanalom voda protječe i ne stigne se zagrijati. Suprotno tome u akumulacijskom jezeru voda sporije protječe, većeg je volumena i stigne se zagrijati. U akumulacijskom jezeru ima više otopljenog kisika nego u drenažnom kanalu. Količinu otopljenog kisika u vodi mogu povećati autotrofni organizmi procesom fotosinteze (poznato je da se fitoplankton bolje razvija u vodama stajaćicama nego u tekućicama). Količina slobodno otopljenog kisika u vodi može se smanjiti procesima razgradnje organskih tvari. Začuđuje činjenica da voda s obje postaje, gledajući samo količinu otopljenog kisika, spada u najnižu, V vrstu prema Uredbi o klasifikaciji voda, ali to je predmet nekog drugog istraživanja i tada bi u obzir trebalo uzeti sve ostale relevantne parametre za klasifikaciju voda, a ne samo količinu otpljenog kisika.


 
 
IZMEĐU VODE I ZEMLJE
Sažetak projekta

Ivana Rogić, Tamara Orlović, Sarasvati Marač
Kemijsko grafička škola, Rijeka


1. Istraživačko pitanje/Hipoteza
Četiri godine pratimo kvalitetu mora u našem gradu. U srpnju i kolovozu prošle godine čitali smo u sredstvima javnog informiranja o incidentu tj. onečišćenje mora na kupalištu ispod bivšeg hotela Park na Pećinama, u blizini naše istraživačke postaje. Započeli smo s istraživanjem.
Postavili smo istraživačko pitanje: Hoće li i ove godine biti zabranjeno kupanje na plaži, te zašto se osjeća nepodnošljiv smrad iako je onečišćenje sanirano!

2. Metode istraživanja
Kemijske parametre kvalitete mora prema hidrološkim GLOBE protokolima (temperatura, pH, otopljeni kisik, prisutnost nitrata i nitrita) određujemo cijele godine.
Da bismo odredili kategoriju i kvalitetu mora u četiri navrata smo odnijeli po dva uzorka mora (Pećine 1 i Pećine 2) na mikrobiološku analizu u Zavod za javno zdravstvo u razdoblju od Svjetskog dana voda 22.ožujka do 22.travnja 2006. godine, Dana planeta Zemlje.Ostvarili smo suradnju s komunalnim društvom Vodovod i kanalizacija d.o.o. Rijeka, koji su koordinirali provođenje mjera za otkrivanje i smanjivanje onečišćenja mora na Pećinama. Upoznali smo metode snimanja TV kamerom javnog sustava odvodnje otpadnih voda. Saznali smo sve o ubacivanju uranin boje radi praćenja propusnosti kanalizacijskih cijevi .
Tlo smo ispitivali na dva mjesta: neposredno iznad plaže uzeli smo tri uzorka, a jedan uzorak, kontrolni, smo uzeli na deset metara od zagađenja. U uzorcima smo ispitivali: pH, kloride, nitrate, nitrite, sulfate, sulfite i fosfate.

3. Prikaz podataka
Raspon dobivenih vrijednosti za ukupne koliforme iznosi od 1950 pa čak do 39000/ 100 mL
(MDK maksimalno dozvoljena koncentracija za more podobno za kupanje iznosi 500), fekalnih koliforma od 240 do 2600 /100mL (MDK maksimalno dozvoljena koncentracija za more podobno za kupanje iznosi 100), a fekalnih streptokoka od 10 do 800/ 100 mL (MDK maksimalno dozvoljena koncentracija za more podobno za kupanje iznosi 100).
Rezultati ispitivanja uzorka Pećine 2 pokazuju da je more podobno za kupanje.
Miris po sumporovodiku je vrlo intenzivan i neugodan. TV snimka pokazala je oštećenje kanalizacijske cijevi na priključku interne kanalizacije tvrtke «Galvanizacija d.o.o.» i oštećenje kolektora na tom području. Zbog toga su stijene na kupalištu crvenosmeđe boje koja je posljedica prisustva željeznih bakterija. More je u godini dana ispralo boju sa stijena koje su uronjene u more, a na stijenama koje nisu uronjene u more vidi se intenzivno crvenosmeđe obojenje.
Rezultati ispitivanja prva tri uzorka tla su pokazali povećane koncentracije nitrita, nitrata, sulfita i klorida.( 500mg/L Cl-, 100 mg/L NO3-, 10 mg/L SO32- )

4. Zaključci
Rezultati ispitivanja uzorka mora Pećine 1 su pokazali vrlo visoko fekalno onečišćenje. Prošlogodišnje onečišćenje mora uzrokovano je industrijskim i fekalnim onečišćenjem.
Industrijsko zagađenje koje je izazvalo poduzeće «Galvanizacija d.o.o.» je sanirano. Fekalno zagađenje je samo djelomično sanirano pa je more još nepodobno za kupanje i pripada 4. kategoriji tj. jače zagađenom moru.
Kanalizacijski sustav je star preko 50 godina i potrebno ga je redovito održavati. U travnju ove godine završena je sanacija dijela kanalizacijske mreže kao i sanacija kanalizacije bivšeg «Park hotela» zbog čega je i obližnje tlo zagađeno.
 

 
 ALGE BIOINDIKATORI ATROPOGENOG ZAGAĐENJA
Sažetak projekta


Autori: John Lehn, Marta Grković, Marina Alagušić, Marina Martinić
Mentor : Mihaela Marceljak Ilić, prof.biol
Zrinka Topličan , prof. fiz i kem
XV. GIMNAZIJA, Zagreb

1. ISTRAŽIVAČKO PITANJE/ HIPOTEZA
U ovom projektu smo željeli doznati da li zelene nitrofilne alge (poput Ulva sp., Entheromorpha sp., Chladophoa sp.) koje ponekada susrećemo u većem obilju u obalnom pojasu Jadranskog mora mogu biti pouzdani bioindikatori antropogenog zagađenja uzrokovanog unosom veće količine hranjivih tvari u more (kanalizacija).

2. METODE ISTRAŽIVANA
U našem istraživanju koristili smo sljedeće metode: određivanje gustoće populacije algi pomoću biocenoznog kvadrata, identifikacija algi, analiza abiotičkih čimbenika u moru prema GLOBE protokolima (temperatura, električna vodljivost, količina otopljenog kisika, količina nitrata i pH), te mjerenje količina amonijaka, sulfata i fosfata pomoću setova za određivanje. Uzorkovanje i analizu abiotičkih čimbenika i gustoću populacije algi su neovisno vršile različite grupe učenika. U analizi podataka koristili smo izračunavanje aritmetičke sredine, standardne devijacije te korelacije abiotičkih indikatora zagađenja i odnosa veličina populacija algi.

3. PRIKAZ PODATAKA
Projekt je započeo u proljeće 2004. godine te je još uvijek traje. Vrijeme odvijanja je uvijek prvi tjedan u mjesecu svibnju kako bi odsutnost kupača, te mogućeg cvjetanja mora bili jedan od kontrolnih parametara. Mjesto odvijanja projekta je Veli lošinj na otoku Lošinju (mjesto na kojem nisu zabilježena kritična zagađenja mora popraćena cvjetanjem). Izabrano je 5 lokacija. Lokacija L4 okrenuta je prema otvorenom moru gdje u blizini nema potencijalnih zagađivača i ona služi kao kontrola, L3 je okrenuta prema otvorenom moru ali povrh nje je groblje, L1 i L5 su lučice, L3 je lokacija na granici otvorenog mora i lučice L1).

4. ZAKLJUČAK
Analizom podataka trogodišnjeg istraživanja zaključili smo da su zelene nitrofilne alge bile prisutne u znatno većim populacija na lokacijama L1 i L5 gdje je kemijskom analizom utvrđena snižena koncentracija kisika i snižen pH, te povišena količina amonijaka i ostalih hranjivih tvari, a time utvrđeno zagađenje. Smeđe i crvene alge gušće su naseljavale područja gdje su ovi parametri bili u optimalnim vrijednostima. Na temelju navedenih rezultata koji ukazuju na podudarnosti kemijskih indikatora zagađenja i povećane brojnosti nitrofilnih algi u odnosu na smeđe i crvene alge naša hipoteza da su zelene nitrofilne alge pouzdani bioindikatori antropogenog zagađenja je potvrđena.

 

 
KAKO JE UMRO «MRTVI KANAL»


Učenici: Predrag Cvijanović, Maja Puljak, Melania Rusan
Mentor: Draženka Maričić, prof.

PROMETNA ŠKOLA, RIJEKA


1.Istraživačka pitanja / hipoteze

Svakoga dana čekajući autobus gledamo Mrtvi kanal, pa smo odlučili ispitati kakvoću mora u njemu, saznati je li zaista «mrtav», ima li u njemu života, kada je nastao i zašto je tako nazvan.

2.Metode istraživanja

U ožujku, travnju i svibnju 2006. godine odabrali smo tri mjerne postaje na Mrtvom kanalu, opisali specifičnosti svake i GPS-om odredili koordinate. Koristili smo GLOBE protokole za fizikalno-kemijska istraživanja vode. Izmjerili smo temperaturu, prozirnost, otopljeni kisik, salinitet, pH i dušik u nitratima. Mikrobiološku analizu uzorka mora napravili su nam u Zavodu za javno zdravstvo. Razgovarali smo s odgovornim osobama u Komunalnom društvu Vodovod i kanalizacija d.o.o.

3.Prikaz podataka

More u Mrtvom kanalu ima neugodan miris, mutno je, zelenkaste boje, a vidljive su plivajuće i suspendirane otpadne tvari, te ponegdje i mineralne masnoće. Fizikalno-kemijska analiza mora po GLOBE protokolima pokazala je da je temperatura iznosila od 9°C do 15°C, prozirnost je varirala od 58 cm do 73 cm, otopljeni kisik od 7.5 mg/L do 9,8 mg/L, pH vrijednost od 7.1 do 7.8, gustoća od 0.995 g/cm3 do 1.010 g/cm3, salinitet od 0.0 ppt do 12.6 ppt, a dušik u nitratima od 0.2 mg/L do 0.8 mg/L.
Nalazi koncentracije dušika u nitratima naveli su nas da objašnjenje potražimo u Komunalnom društvu Vodovod i kanalizacija d.o.o. U razgovoru s odgovornim osobama saznali smo da se ispod mosta na početku Mrtvog kanala osim kolektora nalaze i interni kanali, izlazi kanalizacije, koji se još istražuju (snimaju) i otkrivaju, te su stoga onečišćenja moguća.
Uzorak mora iz Mrtvog kanala analiziran je i mikrobiološki u Zavodu za javno zdravstvo. Uzorak je imao neugodan miris. Ukupne koliformne bakterije (UK) su iznosile 28x103, fekalne koliformne bakterije (FK) 20x103 i fekalni streptokoki (FS) 10x102.
Istražujući povijest Rijeke saznali smo da se Mrtvi kanal «rodio» 1855.god. kada je nakon čestih poplava od Rječine odlučeno da se njen tok regulira, pa je iskopano novo korito po pravcu koji bira rijeka za vrijeme najvišeg vodostaja. U staro korito je pušteno more. U Mrtvom kanalu smo opazili velika jata cipala.

4. Zaključak

U vrijeme našega istraživanja kakvoća mora u Mrtvom kanalu bila je IV vrste, tj. jače zagađeno more, a rezultati mikrobiološke analize provedene 24. ožujka 2006. god. u ZZJZ svrstali su more u Mrtvom kanalu u rang otpadnih voda.
Niski salinitet upućuje nas na miješanje mora i vode (boćato more). U Mrtvi kanal dotiču podzemne, oborinske i otpadne vode iz kanalizacije.
Mrtvi kanal još nije «mrtav». U njemu obitavaju cipli, koji se hrane organskom materijom u raspadanju, koje ovdje ima u izobilju.
U prošlosti luka za jedrenjake, a danas luka za barke, Mrtvi kanal tiho i polako «umire» kao da mu je sudbina predodređena danim imenom. Tko zna koliko će još stoljeća proći dok mu neki novi svijet ne udahne život ili mu urbanističkim planom zatrpa korito i odvede ga u zaborav.
 
 
OD PETRINČICE DO SAVE


Tina Đuričić. Dragana Miljević, Suzana Skrbin
Mentor: Šeherzada Talić
 

SREDNJA ŠKOLA PETRINJA, PETRINJA

1. Istraživačka pitanja/ Hipoteze
Na rječici Petrinjčici imamo hidrološku postaju na kojoj vršimo tjedne fizikalno-kemijske analize. Petrinjčica utječe u rijeku Kupu u samom gradu. Željeli smo usporediti kvalitetu ovih dviju voda.

2. Metode istraživanja
Pri svome radu koristili smo GLOBE protokole za fizikalno-kemijsku analizu vode.
Mjerili smo temperaturu vode i zraka, prozirnost, pH, električnu vodljivost, otopljeni kisik, nitrate, nitrite i amonijak.

3. Prikaz podataka
Odbrali smo mjerne postaje na rijeci Kupi u Petrinji-kupalište zatim u gradu Sisku-Stari grad. Mjerenja smo vršili od rujna 2005. do ožujka 2006. i to svakog 27. dana u mjesecu. Hrvatske vode /Služba za zaštitu voda sliva Save/ nam je ustupila podatke za još dvije mjerne postaje Kupa-Brest i Kupa-Sisak most.
Općenito je Petrinjčica imala bolju kvalitetu vode od Kupe, uz iznimku uzorka u siječnju kada smo izmjerili količinu O2 u Petrinjčici 5,6 mg/L, te pH vrijednost 6,5 uz koncentraciju NH4+ od 1 mg/L.

4. Zaključci
Kada uzmemo u obzir sva mjerenja, kvaliteta vode u rječici Petrinjčici je bolja u odnosu na Kupu. Sporadična zagađenja izazvana lošim odnosom prema rječici i očiti ljudski utjecaj mogu biti uzrok povremene loše kvalitete vode. Za razliku od tih „točkastih“ zagađenja, Kupa je konstantno pod antropogenim utjecajem. Smatramo da za potpuniju sliku treba proširiti opseg i kontinuitet mjerenja.

 

   
   
Novosti GLOBE škole Priručnik za mjerenja GLOBE u nastavi Suradnja GLOBE škola - projekti Susreti GLOBE škola Linkovi Kontakti Arhiva

 

na početnu stranicu