Cilj i svrha projekta:

Prikazati kako bi globalno zatopljavanje te duge suše tijekom proljeća i ljeta utjecale na prirast i vitalnost naših šuma, a samim time i na mogućnost pojave bolesti te propadanja većih kompleksa šuma.

Sudionici:

Učenici:
Antun Krašić, Ivan Šubr, Ivan Štimac, Tomislav Vukelić i Marinko Marić.
Profesori:
Zdravka Cindrić, Marina Grčić, Mladen Bolfek i Josip Horovski

Suradnici i Partneri:

Kemijska škola Karlovac, Hrvatske šume i Uprava šuma Karlovac.

Kratki opis projekta:

Hrast kitnjak je pored lužnjaka jedna od naših najvrijednijih vrsta drveća.
Raširen je po obodu panonske nizine od 200-700 m N.V. Reagiranja na  ekstremne klimatske uvjete kitnjaka bi najvjerovatnije bila slična lužnjaku te bukvi koja se naslanja na kitnjak iznad 700 m. N.V. Za razliku od bukve hrast je heliofilna vrsta drveća te se pretpostavlja da bi ove klimatske promjene trebale imati najmanji utjecaj na njega. Međutim mjerenja su pokazala nešto drugo. Da bi podatci bili što realniji ispitivanja smo izvršili na tri lokacije tj. na tri tipa tla bruni podzola, pseudogleju i luisova. Lokacije nisu smjele biti jako udaljene a ekspozicija terena je morala biti ista. Stoga smo izabrali područja gdje je teren jako razveden što omogućava različite tipove tala.

Terenska istraživanja obuhvaćaju:

•  utvrđivanje N.V i točnih koordinata pomoću GPS sustava
•  analizu flornog sustava
•  uzimanje uzoraka tla koji se analiziraju uz pomoć komisije škole u Karlovcu
•  iskapanje triju pedoloških jama i utvrđivanje profila
•  vertikalnu raspodjelu temp. zraka i tla
•  mjerenje intenziteta svjetla
•  dendrometrijska mjerenja klasičnim metodama i metodama koje propisuje GLOBE te njihova usporedba
•  vađenje izvrtaka te mjerenje debljinskog prirasta na sve tri lokacije

Dobiveni podatci se analiziraju i međusobno uspoređuju.

Veza s programom GLOBE:

Projekt obuhvaća većinu mjerenja koja se provode u GLOBE-u i upućuje na opasnost jakog zatopljavanja ozonskog omotača.

Zaključak:

Stvaranje tala nepovoljnih za razvoj biljaka je uvjetovano lošim klimatskim uvjetima.
Takva tla srećemo na području Sibira, ekstremno toplim(aridnim) područjima uz more, velikim nadmorskim visinama i slično. Na tim tlima se razvija mahovina, termofilna vegetacija ili vrsta koje podnose jako niske temp. Da bi jedno tlo iz nerazvijenog stadija prešlo u razvijeni potrebne su tisuće, pa i milijuni godina. Da bi proces bio obrnut potrebno je stotinjak god.,pa ponekad i jedno kišno proljeće. Primjer je bruni podzol koji smo našli na stotinjak m N.V,a normalna rasprostranjenost (areal) je iznad 900 m N.V. Zbog intenzivnih sječa formirao se ort stein (mjesni kamen) koji ne dozvoljava normalno zakorjenjivanje drveća. Ako bi došlo do sušenja jednog kompleksa šume, dovoljno je samo kraći kišni period da od potpuno razvijenog tla ostane čisti kamenjar.
Kako mjerenja ne samo u GLOBE programu dosežu bližu prošlost vrlo je teško na osnovu njih zaključiti koliko je čovjek utjecao na promjenu klime. Stabla stara 300 g.,500 g., ili 1000 g., mogu nam pokazati je li bilo sušnih perioda i kako su ono bili učestali.